utorak, 26. ožujka 2013.

Kultni gastronomski obrok



Gablec ili marenda, je  istinski kultni gastronomski obrok koji sadrži cijeli spektar društvenih i gastronomskih poruka. Običaj koji se formirao dugi niz godina, kroz menze industrijskog proleterijata i živote težaka, postavši gastronomsko naslijeđe utkano u generacije starije proizvodnje. Mlađe generacije olako shvaćaju taj fenomen koji pripada svijetu njihovih roditelja, utažeći glad pekarskim i korporacijskim proizvodima. Krivo srastanje, krivo srastanje... u ukusnoj, sladoslasnoj i dinamičkoj uroti protiv suparničkih gastronomskih proizvoda svakodnevice.
Gablec je obrok zaposlenog gradskog svijeta, ali i nepčana mjera koja označava polovicu radnog dana. Taj krepki, topli prijepodnevni obrok koji je nastao u tvorničkim menzama i gostionicama s kariranim stolnjacima, najčešće je uključivao razne ćušpajze, vajngulaše i mnoga druga jušna jela koja su bila alternativa sendvičima, pivu i naturšniclu. Gablec je čin oplemenjen toplim obrokom i kratkim predahom od stvarnosti i radnog dana. U Zagrebu, klasičnih mjesta za gablec više pa i nema. Na životu se drže nekolicina gostiona koje još uvijek rade obiteljski. Grafičar, Brno, Stara Vlaška i Splendid su zatvoreni, još se drži Tip-Top (ex Blato), ali i njegova je sudbina upitna s obzirom da nudi jadranske lignje kalifornijskog formata.

U južnjačkom mentalitetu stvari stoje nešto drugačije. Ritam i raspored obroka ne diktira pravilnik o radnom vremenu, stoga se često zna čuti i dandanas „Šjor, na marendi je“. Onaj tko bi odbio dobroj marendi taj može biti samo, kako bi po splitski rekli, lud čovik. Marenda je najvažniji društveni i kulinarski dio svakodnevice, te zasigurno jedina stvarna hrvatska kultura slow fooda, koji se nije sveo na turističku prevaru i brzinsku zaradu. Sugestivna moć marende očituje se izjedanjem zalogaja uz kapljicu vina i marendaške zdravice, a marendaški mundus subterraneus je mjesto koje razotkriva multikulturalne kapilare istočnojadranskog svijeta. Tako se na jelovnicima koji su sastavljeni od starih marendinskih jela mogu naći tripice, šnicli, lešade, pašte fažoli, kaštradine, frigadure, arambašići, benčmarci, punjene paprike, raštike, gulaši i divljač.

Hoće li gablec ili marenda preživjeti, relativno pitanje koje ovisi o vlasnicima, ekonomiji i budućim naraštajima. Svakako da nam treba više marendaških gostionica koje će njegovati tradiciju i autohtona jela. Nekada su ta mjesta bila po centima grada, kalelargama i uskim kalama, danas nastaju u perifernim industrijskim zonama. A na nama, budućim naraštajima, ne preostaje ništa drugo nego da mijenjamo krivo srastanje i umjesto u pekaru zalutamo u gostionicu, na topli obrok za iste pare.

Nema komentara:

Objavi komentar